...jeste li ikad imali osjećaj da vam se cijeli svijet poceo slagati kako treba poput slagalice i onda onako neocekivano jednostavno se posve razbije....
neznam ni kako bi sad svoje stanje opisala...kao da mi je netko zabio veliki noz u srce i u leđa...jer ko bi reko prije par dana da danas vise nece biti mog jukija(oni koji me znaju znat ce tko je to bio)...a jos najgore je to što je uginuo na mojim i bratovim rukama, onako iznenada...a jos prosli tjedan je hodao gardov uzdignute glave i vesela repa, izabrao novu ogrlicu i hranu koju najvise voli za more, a do njega ove godine nije niti stigo...imala sam taj neki cudan osjecaj jos od juce kao da se nesto grozno sprema...teško je to opisat....neznam ni zasto i je bas danas doslo da ppisem a inace do sada nisam...jednostavno mi je to trebalo..malo se udaljit od sviju i u miru zaplakati jer danas sam izgubila najboljeg prijatelja,tjesitelja i moju veliku potporu i uvijek cu ga se sjecati..borio se do zadnjeg daha(grozna je to bila scena),ali ipak mislim da mu je kod nas bilo lijepo...
sad se samo nadam da di god da je sada mu je tamo dobro i da nije sam jer tko zna sta slijedi poslije....najgori je ovo misterij...
sada vise jednostavno nemogu,ruke mi drhte i opet sam sva izvan sebe.... no
...ovaj clanak je Juro za tebe... zbogom zauvijek
|
